Osećanja
Ovo je jedan od najvažnijih perioda za emocionalni razvoj u životu deteta.
Vaše dete doživljava mnogo različitih emocija i uči o osećanjima drugih. Napadi besa su normalni zato što deca često ne znaju kako da rečima opišu „velike“ emocije kao što su frustracija, ljutnja, sramota, krivica i stid.
Vaše dete počinje da razume kako njegovo ponašanje utiče na vas i obratno. Neće više snažno osećati uznemirenost zbog razdvajanja i možda se uopšte neće uzbuditi ako ga ostavite.
Govor
Sa dve godine dete će izgovarati rečenice od dve-tri reči i govoriće „ja“ i „ti“. Učiće i koristiti mnogo reči i biće vam lakše da razumete šta priča.
Sa tri godine koristiće rečenice sa tri do pet reči, pa i više. Naučiće kako da sačeka svoj red tokom razgovora i možda će moći da vodi kraće razgovore sa vama.
Dete počinje da uči kako da priča o stvarima koje su mu se desile tokom dana. Uz vašu pomoć moći će da ispriča jednostavnu priču. Na primer: „Ja odem u radnju“. „I šta si radio u radnji?“ „Kupio mleko“. Do treće godine će moći da ispriča jednostavnu izmišljenu priču baziranu na sopstvenom iskustvu, ali će ona najverovatnije biti kratka.
U ovom uzrastu dete će pričati i o ljudima i o stvarima koje nisu u njegovoj blizini – na primer: „Baka u radnji“, ili: „Moja lopta napolju“.
Razmišljanje
Sve što je dete do sada naučilo razvijalo je njegovu sposobnost razmišljanja.
Dete počinje da razume koncept vremena i suprotnosti – na primer: veliko/malo i dan/noć. Zna čemu služi koji deo tela, razvrstava predmete, uklapa oblike i boje. Počinje da pamti kako neki predmeti izgledaju – na primer, jabuke su crvene i okrugle.
Dete rešava probleme isprobavanjem različitih stvari.
Igranje i učenje
Igranje je značajno zato što dete kroz igru uči.
Dete će uživati u igranju sa drugima, maskiranju, slikanju prstima ili četkama, skakanju. Kada se igra sa vama ili drugom decom, primetićete da sve strpljivije čeka da dođe na red.
U ovom uzrastu detetu je zabavno da izmišlja priče, peva i čita.
Svakodnevne veštine
U ovom uzrastu dete želi da što više stvari radi samo.
Na primer, dete verovatno može samo da opere ruke, čak i da se sapunja kad ga kupate pred spavanje. Može samo da jede i da se oblači, mada mu verovatno lakše ide skidanje nego oblačenje odeće. Vaše dete još uvek uči, tako da mu treba vaša pomoć.
Podstaknite dete da samo radi stvari tako što ćete ga pustiti da vam pomaže u kućnim poslovima kao što je čišćenje poda ili brisanje prašine. Ako vam pomogne, biće ponosno na sebe.
Vaše dete će sada možda biti spremno da počne sa privikavanjem na nošu. Neki od znakova da je spremno su:
- Može da uradi većinu stvari koje mu tražite bez vaše pomoći;
- Interesuje ga da gleda kada drugi idu u toalet – ovo će vam možda u početku biti neobično i neprijatno, ali je dobar način da detetu pokažete kako se neke stvari rade;
- Saopštava vam kada piški ili kaki u pelenu;
- Može da prati jednostavna uputstva kao što su: „Daj tati loptu“.
Obratite pažnju na dete i vidite da li je spremno da počne sa privikavanjem na nošu – nemojte ga požurivati. Odlazak u toalet je jedno od najtežih stvari koje dete treba da nauči zato što istovremeno objedinjuje jako mnogo veština. Na primer, dete treba da zna kada mora da piški ili kaki, da bude sposobno da hoda i da se, koristeći pomoćni stepenik, popne do toaleta ili sedne na toalet/nošu, kao i da i skida i oblači odeću.
Ako prerano počnete sa privikavanjem na nošu, možda će detetu trebati duže vremena da sve nauči.
Pokret
Dete sada već trči i verovatno manje pada. Počinje da se penje uz stepenice i silazi samo. Povremeno će se, zbog balansa, držati za ogradu. Sve je bolje u bacanju, šutiranju i hvatanju lopte. Možda može da stoji na jednoj nozi nekoliko sekundi.
Ako ste u blizini deteta dok ono istražuje, to će mu dati podršku i sigurnost. Na taj način će imati više samopouzdanja da proba nove stvari i da samo istražuje.
Pošto je dete sada veoma aktivno, pametno je razmisliti da li je potrebno nešto menjati u organizaciji prostora u kući kako bi bezbednost bila veća.
U ovom uzrastu vaše dete će možda raditi i sledeće stvari:
- Skakati u mestu;
- Voziti tricikl;
- Prepoznavati i izgovarati nazive predmeta;
- Koristiti jednu, pa drugu nogu kada se penje uz stepenice.
Kako podstaći razvoj deteta od 2. do 3. godine
Evo jednostavnih stvari koje možete uraditi kako bi u ovom uzrastu podstakli razvoj deteta:
- Omogućite detetu da se igra sa drugima: kroz igru deca stiču prijatelje i uče kako da se ponašaju u društvu druge dece. Nemojte još uvek da očekujete da će uvek da deli igračke i da mirno čeka svoj red kako bi se ljuljalo – normalno je za malu decu da misle da je sve njihovo.
- Podstičite svakodnevne veštine kao što su korišćenje kašike i obuvanje cipela. Ove veštine uključuju pokretanje malih i velikih mišićnih grupa, kao i sposobnost deteta da misli o onome šta radi.
- Pričajte sa detetom: pominjite delove tela, igračke, predmete u kući. Opisujte predmete koji ga interesuju.
- Obratite pažnju kada vam se dete obraća, slušajte ga i odgovarajte. To pomaže da se ono oseća zadovoljno i cenjeno.
- Čitajte sa detetom: govor i maštu deteta možete pospešiti zajedničkim čitanjem, pričanjem priča, pevanjem pesmica i recitovanjem rima.
- Kuvajte sa detetom. Tako će dete naučiti nešto o zdravoj hrani, učiće nove reči i upoznaće matematičke koncepte kao što su „pola“, „1 kašičica“ ili „30 minuta“. Dajte mu jednostavne zadatke kao što su mešanje salate ili sastavljanje sendviča.
Kada dete nauči neku novu veštinu, proslavite njegov uspeh sa puno pohvala i pozitivne pažnje. Takođe je dobro pomagati i pružati mu podršku kako bi nastavilo da radi ono što je naučilo, čak i ako mu je teško..
Kada treba da se zabrinete za razvoj malog deteta sa dve godine
Potražite pomoć pri poseti patronažne sestre ili pri odlasku kod pedijatra ako ste zabrinuti ili primetite da vaše dvogodišnje dete ima neki od sledećih problema.
Vid, sluh i komunikacija
- Dete ima problema sa vidom ili sluhom;
- Ne spaja dve reči u rečenicu – na primer „crveni auto“.
Ponašanje i igra
- Dete ne može da prati jednostavna uputstva – na primer, kada kažete: „Molim te, daj mi loptu“, ono ne reaguje;
- Ne povezuje aktivnosti i reči – na primer, kada pitate: „Gde je pametna glava“, ono ne pokazuje glavu;
- Ne pretvara se tokom igranja – na primer, u igri se ne pretvara da hrani lutku;
- Ne pokazuje osećanja;
- Ne dolazi kod vas da ga utešite ili mazite.
Pokret i motorne sposobnosti
- Dete ne može da se penje uz stepenice i silazi niz stepenice čak ni kada vas drži za ruku ili se pridržava za ogradu;
- Ne može da trči;
- Teško mu je da koristi manje predmete – na primer olovku ili bojicu;
- Ne žvrlja.
Kada treba da se zabrinete za razvoj malog deteta sa tri godine?
Potražite pomoć patronažne sestre ili pedijatra ako ste zabrinuti ili primetite da vaše trogodišnje dete ima neki od sledećih problema.
Vid, sluh i komunikacija
- Dete vas ne gleda u oči;
- Ima problema sa vidom ili sluhom;
- Ne spaja dve reči u rečenicu;
- Teško ga je razumeti kada priča vama, porodici ili prijateljima.
Ponašanje i igra
- Dete ne može da prati jednostavna uputstva – na primer, kada kažete: „Molim te, daj mi loptu“, ono ne reaguje;
- Ne interesuju ga druga deca;
- Teško se odvaja od primarnog staratelja;
- Ne pretvara se tokom igranja – na primer, ne igra se kupovine ili vožnje autobusom.
Pokret i motorne sposobnosti
- Dete ne može da trči;
- Teško mu je da koristi manje predmete – na primer olovku ili bojicu;
- Ne žvrlja.
Obratite se lekaru ako primetite da je dete zaboravilo neku od veština koju je ranije znalo.
Takođe se obratite patronažnoj sestri ili pedijatru ako vi ili vaš partner osetite znake postnatalne depresije bilo da ste žena ili muškarac. U simptome postnatalne depresije spadaju osećanje tuge, plakanje bez razloga, iritiranost, teskoba i osećaj uznemirenosti.
Deca rastu i razvijaju se u svom ritmu. Ako ste zabrinuti da se vaše dete ne razvija normalno, dobro je znati da normalan razvoj podrazumeva mnogo toga. Ali ako i dalje mislite da nešto nije u redu, obratite se patronažnoj sestri ili pedijatru.
Kako biti roditelj malom detetu
Kao roditelj konstantno učite. Svaki roditelj pravi greške i kroz svoja iskustvo uči. U redu je da se osećate sigurni u sebe kada nešto znate. Ali je u redu i da priznate da neke stvari ne znate i onda tražite pomoć.
Dok se stalno bavite detetom, desiće se da zaboravite ili nemate vremena da brinete o sebi. Ali ako brinete o sebi, fizički i mentalno, biće vam lakše da budete strpljivi, maštoviti i da imate više razumevanja i energije, što vam je sve, kao roditelju, potrebno.
Ponekad ćete se osećati frustrirano ili uznemireno. Ako se osetite preopterećeno, stavite dete u bezbedan prostor kao što je krevetac ili zamolite nekoga da ga pričuva nakratko. U redu je da se malo izdvojite kako biste se primirili. Možete otići u drugu sobu i disati duboko ili pozvati člana porodice ili prijatelja da porazgovarate.
Nikada nemojte drmusati dete. To može dovesti do krvarenja u mozgu ili dugotrajnog oštećenja mozga.
U redu je tražiti pomoć. Ako se osećate preopterećeno zbog brige o detetu, zovite servis „Halo beba“, a takođe možete isprobati neku od naših ideja kako da se nosite sa ljutnjom, uznemirenošću i stresom.
Ostavi komentar